Imam dovoljnu količinu slatkiša da ih jedem dok ne napišem šta me muči. Danas, sutra, ovog meseca, uvek. Ne, nemam dovoljnu količinu slatkiša za sve to. Samo za danas. Samo za to da naglasim kako mi je dosta dušebrižnika, koliko se gadim ljigave dupelizačke studentarije i koliko mi je u ovom trenutku samo potreban zagrlaj. Ne tabi-zagrljaj, ne grupni zagrljaj, ne da mi se neko očeše o rame kao kuče. Zagrljaj.
Filbi sa evrokremom otvoren; kategorija bloga ‘lični dnevnik’. Navali narode, finalna rasprodaja – sve na gomili, kao na Najlon pijaci. Ako imaš dobro oko i ne smeta ti da temeljno rovariš, možda dobiješ neku kvalitetnu emociju za dvesta dinara. Nemaš? Onda sto. Daj kol’ko imaš, ionako bi se bacilo.
Kako si? .
Ne, ozbiljno, kako si? Dobro.
Kako postižeš, sve te obaveze? Stižem sve.
Kad ćeš kući? Ne znam.
Viđaš nekog od naših? E, ponekad.
Ljubav, kako je? [Ubaciti neku duhovitu opasku po želji sagovornika. U obzir dolaze: ‘Izguglaću šta je to’, ‘Svi su moji’, ‘Prvo ti, moj je život zamršeniji od Šeherezadinog i Onurovog’.]
Hahahaha! (Crče devojka od smeha na moje oči.) Hahaha. Hajd’, žurim [ubaciti studentuprigodno, bogougodno mesto].
Aa, kaako sam? Hoćeš pripremljeni odgovor ili pravi?
Pravi. Naravno.
Stvar je u tome što me već neko vreme ponovo prati izvesni Čovek bez sluha. Kad je on u blizini, gubim kontrolu nad sopstvenim ponašanjem. Onda, tu je ‘ono moje’. Hej! Ne, nije nimalo nalik onom Sofkinom njenom. Kao da nisam dovoljna samoj sebi, ovako budibogsnama bačena u preadolescentska preispitivanja, imam njih dve – s jednom živim u sobi, sa drugom živim na fakultetu. Blasfemija i papazjanija.
Išleri sa evrokremom otvoreni; kategorija bloga ‘moda’. Danas si mnogo moderna mačka ako imaš svoj kružok. Kružok, to moderne mačke tako kažu za svoje društvo. Ah, infantilni crve! Ne za bilo koje društvo, nego za ono sa kojim se skupljaš, raspravljaš o istoriji, filozofiji, religiji, umetnosti. Radite to? Ma, ne. Sigurno niste dovoljno moderni da biste imali kružok, to je samo za ubice. Ubice, to moderni profesori tako kažu za sjajne studente. Za studente koji uvek izgledaju primerno, ponašaju se primerno, govore primerno, napijaju se i povraćaju primerno. Ako ste totalno moderni, morate uvek da se napijete i ponašate kao kreten, a onda pričate o svom ponašanju. Primerno se stideći, naravno.
Čokoladna fantazija otvorena; kategorija bloga ‘prolegomena’. Koga briga što želim da pročitam sve što je od Barnsa prevedeno na srpski jezik? Koga briga što sonet ima potencijal da mi se svidi? Koga briga što sam izbrojala koliko sam ženskih autora pročitala? Koga briga da li želim da uporedim strukturu Vladaoca sa nekom od hirija?
Nikoga nije briga. Brine vas zašto mi je ovakva kosa. Brine vas zašto sam danas obučena u sivo. Brine vas da li jedem meso i pijem kafu.
Kritika na upravovampročitani post objavljena u besplatnim dnevnim novinama: ‘Rableovski. Nismo sigurni zašto je baš tako započeo niti zašto je baš tu prekinut. Ponegde ciničan, ponegde ironičan, koristi se nepouzdanom erudicijom. 67 posto tačno.’
volim te.
stvarno moramo da pricamo.
ljudi su se oduvek delili na ljude i ljude. Gde god odeš ljudi su ljudi. Koliko li uvreda u dve rečenice…