.

Imam dovoljnu količinu slatkiša da ih jedem dok ne napišem šta me muči. Danas, sutra, ovog meseca, uvek. Ne, nemam dovoljnu količinu slatkiša za sve to. Samo za danas. Samo za to da naglasim kako mi je dosta dušebrižnika, koliko se gadim ljigave dupelizačke studentarije i koliko mi je u ovom trenutku samo potreban zagrlaj….

Nastavi čitanje →

Osmeh?

Nije ni vazno kako je došlo do toga da moram da čekam na tom odeljenju. Važno je da sam gledala u poster na kome je nasmejana medicinska sestra. Propagiranje ljubaznosti prema pacijentima. Između ostalog piše ‘Osmeh – ne može se kupiti, isprositi, ukrasti. Dolazi iz srca’. Poster je sa moje desne strane. Sreću se dve…

Nastavi čitanje →